Ubili su mi oca na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu

Pozdrav, Želim da vam ispricam kako su ljudi koji sebe nazivaju doktorima na Klinici za plućne bolesti i tuberkulozu "Podhrastovi" prijevremeno poslali mog oca u smrt u roku od 24h.

Dešavanja su od 28.12. do 31.12.

Moj otac je unazad dvije godine imao dijagnosticiranu hroničnu opstruktivnu bolest pluća (HOPB) i za to je koristio propisanu terapiju.

U subotu, 28.12.2024. - njegovo stanje se pogoršalo, nije mogao disati. Ja sam nazvao Hitnu pomoć, oni su došli, dali mu lijek i njemu je koliko toliko bilo lakše. Saturacija krvi kisikom kada su ga oni pregledali je bila 75%.

U nedjelju 29.12.2024. je on bio stabilan i nije se žalio, ali samo on zna kako se tačno osjećao.

30.12.2024 -ja sam otišao po uputnicu za oca da ide pulmologu u porodičnu ambulantu, uzeo je i kada sam došao kući otac mi je saopćio da je on zvao Hitnu, koja je došla i dala mu lijek jer se nije osjećao dobro. Hitna je otišla prije nego što sam se ja vratio kući. Ja sam sačekao 30-ak minuta neće li mu biti bolje od terapije, ali nije se poboljšalo. S obzirom da sam imao uputnicu, nazvao sam Dom zdravlja da pošalju vozilo po mog oca jer on nije mogao da ustane na noge i ja ga nisam mogao odvući. Nakon procedure, mog oca su stavili u vozilo Doma zdravlja i odvezli na KUM, a ja sam išao iza njih svojim vozilom. Kada sam došao na KUM tražio sam kolica, no oni mi govore da nemaju kolica (na KLINICI ZA URGENTNU MEDICINU nemaju bolesnička kolica). Tada je moj otac sam, nekako, jedva ušao u internističko odjeljenje KUM-a i oni su ga poslali na RTG pluća. Na RTG smo čekali 30 minuta jer na KLINICI URGENTNE MEDICINE ljudi hodaju okolo i ne rade svoj posao. Nakon slikanja sam ja otišao po kolica na DIP i odvukao oca na DIP kod pulmologa, gdje su ga oni primili, pregledali, uzeli uzorak krvi i poslali na spirometriju. Spirometriju skoro nije mogao uraditi, a nakon rezultata spirometrije (FVC 33% i FEV1 27%), doktorica mi govori da je u pitanju TEŠKA PLUĆNA INSUFICIJENCIJA/ TEŠKO ZATAJENJE PLUĆA. Tu smo čekali više od sat i dvadeset minuta rezultate krvi i da nas upute na Kliniku za plućne bolesti i tuberkulozu "Podhrastovi". Ja sam oca lično odvukao na kliniku i gore ga je doktor pregledao i rekao mu da on nije za hospitalizcije. Moj otac ga je molio da ga primi, govoreći "ako ja nisam za bolnice, ko je?" Doktor nas je ubjeđivao da se on može ambulantno liječiti. Moj otac se vidno razočarao. Nakon toga ja vraćam kolica na DIP i vozim ga kući. Tu noć se on budio nekoliko puta, kašljao, borio se za vazduh, ali je uspio malo odspavati.

U jutro 31.12.2024 kada sam ustao, on je ustao nedugo nakon mene i odma počeo da se bori sa kisik. Ja sam nazvao Hitnu pomoć, oni su došli, izmjerili saturaciju krvi kisikom, ona je bila 62%. Dali su mu lijek, krenuli da idu, a moj babo ih je molio da ga ne ostavljaju nego da sačekaju. Oni su sačekali još koji minut i odlučili su da ga voze na KUM. Na KUM-u, kada sam ja došao, zatekao sam oca s maskom za kisik na internističkom odjeljenju i zajedno s njim otišao na DIP. Tada ga je uposlenik KCUS-a odvukao, a ja sam bio u pratnji. Na DIP-u ga stavljaju na kisik i vade krv za analizu. Tada mi doktorica govori on meni nije za intenzivne njege, ali ćemo ga hospitalizirati. Moj otac je tada bio u "stabilnom" stanju, a oni mu isključuju kisik i ja ih pitam "gdje je boca sa kisikom" na što mi doktorica odgovara da je zauzeta. Mog oca bez kisika prevoze na Podhrastove, a ja sam otišao svojim autom. Na Podhrastovima ja ulazim u sobu, na prijemnom odjeljenju, i zatičem svog oca u uznemirenom stanju, kako se bori za kisik. U tih 10 minuta od DIP-a do Podhrastova koje je moj otac proveo bez maske za kisik on se totalno promijenio. Ja sam nakon što sam dao podatke napustio kliniku. U 14:00 ja sam mu došao u posjetu i čuo ga sa hodnika kako se dere "pomozite mi ljudi, molim vas". Ja sam s njim bio 1h i vidio sam kako on propada, kako tone. Doktorica mi je rekla da je težak bolesnik, ali u tih 1h niko ga pogledao nije. Ja mu tada ostavljam telefon. Vratio sam se kući i čekao. U 17:19 ja sam nazvao njegov broj telefona u nadi da ću ga čuti, ali mi se javlja njegov cimer i govori "momak, babo ti nije dobro. Dabogda da bude kako treba. Trebao bi doći".

Ja sam došao, uletio na Kliniku i zatekao svog oca samog, napuštenog od strane ljekara, u nesvjesnom stanju, otvorenih ociju, nije treptao.

Idućih 10 minuta ja sam urlao po Klinici, dozivao doktore i sestre, išao na drugi sprat klinike, ali nikoga nije bilo. Oni su došli nakon 10 minuta mog deranja i prevukli ga u intenzivnu njegu. U 18:15 moj otac je napustio ovaj svijet.

Doktorica koja je tu noć bila dežurna mene ubjeđuje da je kardiolog bio kod njega 10 minuta prije nego što sam ja došao i daje mi nalaz od tog dana u 10:29 kao dokaz da su oni bili.

Mom ocu su uposlenici klinike za plućne bolesti i tuberkulozu "Podhrastovi" odbili pomoći kada ih je molio za pomoć uz dijagnozu "teška plućna insuficijencija"

Ostavili su mog babu samog od 15:00, niko ga povirio nije. Ja sam ga zatekao napuštenog i ostavljenog da umre od strane ljekara koji su mu trebali pomoći.

Uzeli su mom babi pravo da umre kao ljudska osoba, uzeli su mu dostojanstvo i ljutskost.

Budite svjesni kakvi ljudi zovu sebe doktorima i igraju se sa životima ljudi. Borite se protiv takvih doktora, protiv sistema koji nam ubija članove porodice.

Teško mi je kad pomislim da ja nisam tada njega nazvao i da mi se čovjek nije javio i rekao da dođem, ja bih ujutru dobio informaciju da je moj otac preselio i živio bih vječno misleći da je moj otac napustio ovaj svijet okružen ljekarima koji daju sve od sebe da ga spase.